- Nisam siguran da interes raste. Njegova se pojava jednostavno tematizira. Rekao bih da sada, kada se HDZ evidentno rješava njegove baštine, Tuđman postaje jedna vrsta uloga koji žele koristiti i drugi. U prvom redu desnica, ali i ljevica - kaže profesor Banac.
• Čini se da Tuđman, iako Titov general, sada postaje glavna ikona radikalne hrvatske desnice?
- Ne mogu se složiti s tom tvrdnjom. Tuđman nikada nije bio ekskluzivno vlasništvo desnice. On je usidren u tradicije hrvatske ljevice, uvijek pomalo nacionalističke, iako, u tome ste u pravu, dio desnice doista polaže pravo na njega! Ipak, moram primijetiti da će se pitanje Tuđmana tek aktualizirati na desnici. Nedavno se na stranicama jednog zadarskog desničarskog lista vodila polemika oko toga bi li bez Tuđmana bilo i sretnije Hrvatske. Tuđman se otvorio prema našoj jedinoj povijesnoj desnici, što će reći ustaštvu, ali njegova gesta i eksperiment rijetko da su naišli na reciprocitet.
• Tuđman je svakako obilježio hrvatsku povijest 20. stoljeća.
- Nesporno. To priznajemo i mi koji se s njim u mnogočemu nismo slagali. On je obilježio cijelo jedno razdoblje, samo je pitanje kako će se ta činjenica iščitavati. Znate, kod nas mnogo toga nije dobro poslagano. Da bismo razumjeli Tuđmana, moramo se vratiti na situaciju prije Prvog svjetskog rata. Riječ je o unutarhrvatskim prijeporima te odnosima hrvatske politike i javne misli prema drugim južnoslavenskim narodima. Tu je prije svega eksplozija vitalizma, modernističke antiliberalne ideologije, čiji krakovi određuju dvije krajnosti hrvatske politike 20. stoljeća - i desne i lijeve.
Upravo na tom raskrižju očitavamo novostrukturirani i posve prepoznatljivi hrvatski kompleks Zapada, koji se pretvara u neprijateljstvo prema Zapadu. Ovdje nije nezanimljivo spomenuti da je i naš najveći književnik Krleža gajio niz antieuropskih tendencija. To je paradoksalno zato što je on ujedno bio i naš najveći europejac. Tuđman je u neku ruku pravi proizvod takvog hrvatskog paradoksa.
• Je li to strah i frustracija malog naroda koji se boji biti “progutan”?
- Najzanimljivija u toj priči jest činjenica da vodeći ljudi 19. stoljeća u Hrvatskoj nisu bili kompleksaši takve vrste. Nacionalistički vitalizam dio je razdoblja imperijalizma, povezanog, prije 1918., sa strahom od germanske penetracije, a nakon 1918. s politikom Antante. London i Pariz doimali su se odgovornima za sve što je bilo negativno u međuratnoj Jugoslaviji. Izuzetno loša iskustva s njemačkim i talijanskim imperijalizmom u Drugom svjetskom ratu samo su pojačala sumnje u Zapad. Antieuropski sentiment, kasnije omeđen titoističkom politikom nesvrstavanja, koja nas je udaljila i od lijeve Europe, prisutan je kod većine naših mislilaca bez obzira dolazili oni slijeva ili zdesna.
Mojevijesti MojeVijesti su web stranice sa sadržajem kojega isključivo stvaraju korisnici (surferi). To znači da sve što možete pročitati na MojeVijesti, svaki članak i vijest, je dodao netko od Vas, možda čak i Vi.
RSS feedovi
Komentari