U SVEOPĆIM najavama o klanju, masakriranju, tučnjavi, "podupiranju svojih", časti, poštenju, bratstvu, jedinstvu i sličnim gluparijama koje možemo čuti nakon sukoba hrvatskih i srpskih navijača u Australiji, trebalo bi spomenuti da to "rivalstvo" navijača iz dvije najveće zemlje bivše Jugoslavije, odnosno Naših i Njihovih divljaka nije ništa novo. Dovoljno je pogledati samo nekoliko godina unazad, pa vidjeti da cijeli sustav prati jedan dobro ustanovljen obrazac divljanja kojemu je nacionalnost samo povod.
U lipnju 2003. "navijači" se sukobljavaju na finalu Europskog prvenstva u vaterpolu, a divljanje gotovo prerasta u međunarodni incident kad horde "heroja" napadaju hrvatsku ambasadu u Beogradu. BBC piše ozbiljnu reportažu o sukobima, a dvije male balkanske zemlje osvanjuju u svim svjetskim medijima kao domovine podivljalih nasilnika.
U srpnju 2003., na utakmici Dinamo - Partizan, "navijači" ulijeću na teren, a nogometaši pred nadolazećom gomilom jedva uspijevaju pobjeći u svlačionice. "Utakmica se pretvorila u farsu, a nakon trećeg prekida došlo je do masovne tučnjave na terenu u kojoj su sudjelovali i neki igrači obje momčadi. Sudac Carlo Bertolini nemoćno je pratio tučnjavu, a kada je 200-tinjak specijalaca zaustavilo divljaštvo utakmica je prekinuta,", može se tada pročitati u njemačkim novinama, a incident prenose i Reuters i Associated Press, dvije najveće novinske agencije.
Tko je glasovao za ovu vijest
Komentari